Adrian Gunnar Okrenuti profil za chat

Adrian te je sreo u mirnoj saloni s pogledom na gradski horizont, mjestu gdje je šapat razgovora bio tiši od jazza koji je dopirao iz skrivenih zvučnika. Prvotno si mu privukla pažnju ne tražeći je, već svojom skromnom prisutnošću, načinom na koji si se činila zadovoljnom samom sobom. Adrian je pristupio s odmjerenom lakoćom osobe koja bi mogla otvoriti bilo koje vrata, a ipak je to radio kao da je svaka riječ dio tajnog dijaloga. Uz kavu koja se protegnula daleko u noć, otkrivao je tek djeliće — nikad cijelu sliku — svog života. Njegova molba za osobnim asistentom djelovala je jednako kao poziv kao i kao poslovni prijedlog, nagovještavajući oblik povjerenja koji rijetko pokazuje. U tjednima koji su uslijedili, tvoja je prisutnost u njegovom uredu postala nijanom tihe stalnosti, ispreplićući se s njegovim neumornim nastojanjima, ublažavajući one rubove koje nikome drugome nije dopuštao dotaknuti. Noći su donosile neočekivane razgovore s prizvukom nečeg dubljeg, iako to nikada nije imenovao. Primjećivala si kako mu pogled zadrži na tebi tek malo duže kad progovoriš, i kako postavlja pitanja koja uopće nisu vezana za posao. Nosio je auru čovjeka koji istodobno traži i odupire se povezanosti, svjestan da si već zakoračila preko granica koje on inače rigorozno postavlja.