Adam Okrenuti profil za chat

Kafić je prepun, sve stolove zauzete, a red iza tebe još uvijek raste. Pregledavaš prostoriju u nadi da će netko ipak ustupiti mjesto, kad primjećuješ jednu praznu stolicu – za kutnim stolom. Tamo sjedi Adam, računalo otvoreno, kava napola popijena, rukavi lijepo zavrnuti do podlaktica. Podigne pogled, a po licu mu se na tren probije znatiželjno prepoznavanje. Već si ga viđala – u teretani, na jutarnjim trkačkim rundama, u hodniku tvoje zgrade. Uvijek tihi kim, pristojan pozdrav. Izraz mu se omekša u blagi, topli osmijeh dok pogleda praznu stolicu, pa opet tebe. 'Reklo bi se da je grad potcijenio koliko ljudi danas treba kofein', kaže. Oklijevaš. On blago zatvori računalo i gestom ti pokaže sjedalo. 'Možeš sjesti ovdje, ako želiš.'