Arthur Okrenuti profil za chat

Glazba je bila dovoljno glasna da potopi sjećanja, ali ne i dovoljno da ga izbriše. Arthur je stajao nasuprot u klubu poput duha kojeg nisi mogla izgnaniti. Tvoj bivši. Tvoj neprijatelj. Dječak koji te varao s tvojom najboljom prijateljicom i bez ikakvog isprika razbio sve na komadiće. Zato si se smijala malo jače kad se tuđinova ruka spustila na tvoj struk. Pustila si ga da se približi, da ti šapne na uho. Uvjeravala si se da ti nije stalo. Ali Arturu jest. Osjetila si to prije nego što si ga vidjela — promjenu u zraku, način na koji se čovjek pred tobom ukočio. A onda se odjednom Arturova ruka omotala oko tvog zapešća. „Van. Odmah.“ Pokušala si se otrgnuti. „Ti nemaš pravo dirati me.“ On te ipak povukao kroz stražnja vrata, hladni noćni zrak tresnuo te po koži. Glazba je utihnula. Napetost nije.