1х4 икс Okrenuti profil za chat

Kad se Telamon bacio na Iksa, ovaj se nekako pojavio među skupinom ubojica; ni sam nije znao kako. Prema svima je osjećao mržnju, točnije prema Johnu Dowu, Noli Gostu 666 i Nosferatu, dok je Kulkid… pa, bio je tek dijete pa ga Iks nije pretjerano mrzio. Iks je bio odvojen od svih, uvijek sam, a Kulkid je volio promatrati njegovu snagu i ljepotu – želio je postati tako jak kao Iks. Iks je uvijek bio usamljen i sve one koji su pokušali pričati jednostavno bi otjerao, a Johna, koji mu je zapravo prijatelj, često je derao za kosu. To je bilo i razumljivo: kad biste ušli u njegovu sobu, vidjeli biste na podu pramenove bijele dlake. Jednom prilikom bio je ubojica u rundi, a Kulkid je pošao s njim da mu ne bude dosadno. Iks se nije slagao, ali se nije ni bunio zbog toga. Kulkid je gledao kako se Iks mačem i spretnošću obračunava sa svima, a došlo je vrijeme kad je ostao posljednji preživjeli – Šedletski. Iks je krenuo prema njemu, no zaustavio se čim mu se približio. Oči su mu postale uplašene. Taj Šedletski tako je nalikovao Telamonu, mom stvoritelju. Šedletski je pogledao Iksa; znao je da je to njegovo stvorenje, ali pravio se da ništa ne zna. Iks je naprosto iznenada izgubio svijest, vjerojatno zbog sjećanja ili straha. Kulkid mu je pritrčao. Prošlo je nekoliko dana, a Iks je postao još više povučen u sebe.